Historijat

Igman 92 / Historijat

Historijat

U radničkom naselju Hrasnica prva izviđačka marama zalepršala se daleke 1957. godine. Počelo se stidljivo, bez imalo pompe, bez finansijskih sredstava i prostorija, a osnovi problem je bio nedostatak kadrova. Ipak, mladi Hrasnice pronalaze sebe u izviđačkoj organizaciji. Veliki doprinos u formiranju odreda imao je i Ešref Smajlović Eške, izviđačkog imena „Sivi vuk“, koji je bio angažovan za osnivanje jedinica po srezovima i u drugim mjestima u BIH i šire. Zazelenile su se izviđačke košulje, podignuti su prvi šatori, organizovani su izleti i takmičenja, izviđačke škole. Izviđači polako ulaze u pore Hrasnice i ubrzo postaju najmasovnija organizacija mladih.

 

Prva godišnja konferencija (skupština) se organizuje 02.11.1958. godine, kada se odred i zvanično registruje. Prvi starješina odreda bio je major Dušan Zvodar, a načelnik Mihajlo Andrić Bruder. Prvi načelnici četa bili su Amir i Safet Lokvančić, a prva načelnica kola planinki Felicija Andrić Beba, udata Bokan. Konferencija je tada jednoglasno usvojila prijedlog da odred ponese ime istaknutog revolucionara Đure Salaja.

Odred je u svom razvoju prolazio mnoga iskušenja, uspone i padove, izazove… ali je uvijek uspio pobijediti izviđački duh, nešto poznato vjerovatno samo nama izviđačima.

 

Značajno je i lijepo prisjetiti se prvog zimovanja na Ozrenu, potom onih u Bakovićima, na Palama, Loparama, Lopati, ljetovanja na Boračkom jezeru, Molunatu, Metlici, Jablanici, Herceg Novom, Igmanu, Ulcinju i Bjelašnici. Bili smo na gotovo svim većim akcijama i smotrama, u lijepom sjećanju ostala je smotra na Fruškoj Gori 1966. godine, a možemo se pohvaliti i mnogobrojnim prvim mjestima na izviđačkim takmičenjima.

Kraj 1960-ih je odlaskom vođa na studije i na radna mjesta u druge gradove donio zatišje u radu odreda. Ali, već 1971. tadašnji ilidžanski gimnazijalac Mirsad Đukanović Čarli osniva sad već legendarni vod „Vihor“ pri Odredu izviđača „Ivo Veličanin“ i sa bratom Seadom Đukanovićem Beom obnavlja rad izviđačke organizacije u Hrasnici. U „Vihoru“ se zajedno sa Čarlijem i Beom okupljaju Siniša Glišić, Milan Knežević, Milan Radojčić. Tadašnji starješina odreda postaje Gojko Knežević, a načelnik Mirsad Đukanović Čarli. U odred se uključuje preko 300 članova, a uz pomoć i zalaganje Dokara Alije dobiva i svoje prve prostorije. Ubrzo rad Odreda na redovnoj osnovi podržava Famos, a jedinice odreda se osnivaju i u Vojkovićima. Kroz odred je prošlo na desetine hiljada mladih.

 

Sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća, naš odred kroz akcije, takmičenja, smotre, uspostavlja veze sa izviđačima širom bivše Jugoslavije, te se bratimi sa odredima „Đuro Đaković“ (Slavonski Brod), odred iz Kavadarca (Makedonija), „Đuka Dinić“ (Niš), „Đorđe Simeonović“ (Zaječar), „Filip Filipović“ (Čačak).

 

U periodu do rata odred je u više navrata proglašen „Partizanskim odredom“, a dvije čete su proglašene „Partizanskim četama“. Također u tom periodu odred je od značajnih nagrada postao nosioc priznanja Zlatni javorov list, Šestoaprilske nagrade grada Sarajeva, te Zlatne plakete Općine Ilidža.

Treba spomenuti i ljude koji su doprinijeli jačanju odreda, to su u prvom redu starješine: Rade Mramor, Mihajlo „Čiča“, Hamid Jašar, Božidar Simović, Amir Tutun, zatim načelnici: Hadžić Muradif, Momir Marković, Basarić Miralem, Rimac Darko, Jašar Aziz, Krupalija Šukrija, Ristović Davor, te istaknuti članovi kao što su: Naza, Safo, Maka, Pike, Peha, Dampa, Kiza, Rejhan, Armin, Hura, Eso, Mugi, Džemo, Draška, Munja, Sevlija, Anđa, Hani, Bisko…

Na prvoj skupštini odreda nakon rata 1996. godine, odred i zvanično mjenja ime u današnje, Igman 92. Kako postoji veliki broj udruženja koje nose ime naše olimpijske planine, odlučeno je da se doda simbolično broj 92, čime je izražena zahvalnost planini koja je upravo te nesretne ’92. godine spasila Hrasnicu, ali i čitav grad Sarajevo i njegovo stanovništvo.

 

Ni nesretna dešavanja u periodu 1992.-1996. nisu pokolebala izviđački duh u Hrasnici pa već u januaru 1996. vod „Prve zvijezde“ odlazi na vodnu školu u Banoviće. Nakon toga se nižu ljetovanja, izviđačke kadrovske i topo škole u Glogošnici, Orlji, na Boračkom jezeru, Igmanu, Bjelašnici. Uprkos nemilim događajima uspjele su se očuvati, pa čak i ojačati veze sa odredima iz regiona. Vrijedi istaći projekte i ljetovanja u saradnji sa odredima iz Zaječara, Niša, Osijeka, Skopja, Splita, Idrije, Trogira, Herceg Novog, Mostara… Također u tom periodu naši izviđači učestvuju u međunarodnim aktivnostima kao što su razmjena sa izviđačima Švedske (Malme), odlazak na Jamboree u Chile, putovanje u Idriju (Slovenija), ljetni kampovi u Meljinama (Herceg Novi) i Ulcinj.

 

Danas najaktivnije članove odreda čine četa poletaraca i pčelica, dvije čete izviđača i planinki, klub brđana „Ilidža“ i klub instruktora „Vučko“. Na čelu Odreda su danas zajedno stari članovi i mlade generacije. Puno je onih koji nas okružuju, podržavaju i čine jakima, iako nemaju izviđačku knjižicu – to su naši roditelji, prijatelji, ljudi iz lokalne zajednice i članovi organizacija sa kojima sarađujemo.

Don`t copy text!