Izviđaštvo u svijetu

Igman 92 / Izviđaštvo u svijetu

Kako je sve to počelo…

Prije mnogo godina, jedan je dječak volio život u prirodi, često je šetao, pecao, kampovao, penjao se po drveću, pratio tragove… Zvao se Robert Stephenson Smythe Baden Powell.

Po završetku školovanja, pridružio se vojsci i postao oficir. Služba ga je dovela u Južnu Afriku, gdje je – zahvaljujući svojoj snalažljivosti i brojnim vještinama izvojevao mnoge pobjede. Po povratku u rodnu Englesku, saznao je da je prozvan herojem zbog svoje hrabrosti. Uskoro je napisao knjigu opisujući vještine kojima je u Africi naučio svoje vojnike.

1907. godina smatra se godinom utemeljenja Skautskog pokreta, naime te godine je Robert Baden Powell organizirao probni kamp za 22 dječaka.

Robert Baden Powell

Porodica

Robert Stephenson Smyth Baden-Powell, nama poznat kao B.P. rođen je 22. februara 1857. godine u ulici Stanhope 6 (danas Stanhope Terrace 11), u Paddingtonu, London, kao šesto dijete (ukupno je bilo desetoro djece) u brojnoj porodici. Njegov otac, Reverend Baden-Powell, bio je svećenik i profesor na Oxfordskom sveučilištu – naučnik i veliki zaljubljenik u prirodu. Majka, gospođa Baden-Powell, bila je kćerka admirala Williama Smytha, jednog od osnivača Kraljevskog geografskog društva.

Život u takvoj porodici obojio je njegovo djetinjstvo, te dao smjer cijelom budućem životu. Otac mu je umro kad je imao tek tri godine (najstariji je brat bio trinaestogodišnjak), stoga je porodica ostala u oskudici. Majka je djeci pružala prve poduke i dopuštala im mnogo slobode u pronalaženju vlastite zabave, potičući ih u upoznavanju životinja, biljaka i ptica. B.-P.je bio vrlo živahan dječak i vrlo je rano pokazao vještinu crtanja, a jedan od načina na koji je zabavljao ostale bilo je oponašanje glasanja ptica i životinja.

Školski dani

B.-P. je pohađao Rose Hill u Tunbridgeu, Wells gdje je 1869. Godine stekao školarinu za Charterhouse School. Ova je škola u vrijeme njegova upisa bila u Londonu ali kasnije je preseljena na selo, u Godalming u Surreyu, pružajući mu priliku za život blizak prirodi.

U školi je B.-P. sudjelovao u svim aktivnostima i bio omiljen među učenicima (s nekolicinom je organizovao tajni klub u kojem je bio poznat kao Lord Bathing Towell). Bio je uvijek željan učenja novih vještina – svirao je klavir i violinu, glumio, bavio se pantomimom i crtao, no nije se s jednakim žarom posvećivao i školskim sadržajima što je vidljivo i iz ne baš visokih ocjena u njegovoj završnoj svedodžbi. Jedna zabilješka kaže: “Matematika – namjerno je odustao od učenja”; druga zabilježba kaže: “Francuski – mogao je bolje ali se ulijenio, često spava na nastavi.” To i nije čudno, znamo li da se često u šumi oko škole igrao, lovio i pripremao zečeve na vatri pazeći da dimom ne otkrije svoj položaj. Ovdje je naučio i kako sakriti tragove, penjati se na drveće i “ukočiti se” kako bi izbjegao pozornost upravitelja škole koji je šetao šumom. I praznici su proticali u potrazi za pustolovinom, u društvu starije braće. Jedrili su uz obale Velike Britanije, čak i do Norveške, plovili kanuima duž Temze sve do njenog izvora, organizovali pohode na kojima su sve stvari nosili u ruksaku, spavali u štalama i pod drvećem i naučili vještine koje će kasnije koristiti u raznim situacijama u životu.

 

 

U dobi od 19. godina B.-P. nije bio siguran šta želi biti. Imao je nejasnu ideju da želi putovati, i ta ga želja nije napustila tijekom cijelog života. Majka je željela da nastavi školovanje u Oxfordu kao i braća i skoro je slučajnost odlučila drugačije.

 

Pred kraj školovanja prijavio se na konkurs za prijem u vojsku čiji je oglas vidio. Na svoje iznenađenje, a i svih koji su ga poznavali, na kvalifikacijskom je ispitu među nekoliko stotina kandidata bio izuzetno dobar (drugi), pa je bez uobičajene obuke raspoređen u 13. Husarsku, smještenu u Indiji. Njegova je želja za putovanjem ubrzo zadovoljena i u septembru 1876. godine otplovio je prema Bombayu.

Vojnik

B.P. je postao počasni pukovnik i proveo osam prvih godina vojničkog života u Indiji, zemlji koja je na njega jako utjecala. Kao mladi vojnik i časnik specijalizirao se za život u prirodi, izradu mapa – karata i izviđanje. Zbog uspjeha i znanja vrlo brzo počinje obuku drugih vojnika za taj posao. Vrijeme kada nije bio opterećen vojničkim obvezama provodio je uveseljavajući sebe i druge, sudjelujući u predstavama i koncertima, crtajući i organizujući zabave. Bio je omiljen i među časničkom djecom s kojom je provodio puno vremena, odvodeći ih u šetnje prirodom, podučavajući ih, ili igrajući se s njima.

Nakon Indije, B.P. sa svojom jedinicom kraće vrijeme boravi u Engleskoj, a u tom vremenu obavlja i neke tajne zadatke u Rusiji i Njemačkoj. Uskoro odlazi u Afriku. Prvo vrijeme boravi u Cape Townu čiji službeni časnički život nije bio po njegovom ukusu. Tada počinju problemi s domorodačkim stanovništvom i B.P. kreće na nove zadatke. S jednog od njih, zarobljavanja poglavice plemena Zulu, zadržao je ogrlicu od drvenih kuglica koju je, mnogo godina kasnije, prenio u Gilwell Park kao Wood Badge oznaku za skautske voditelje. Zulu pleme ga je nazivalo M’hlala Panzi, “Čovjek koji legne da bi pucao” – bio je to njihov način da uoče pomno razmišljanje koje je prethodilo svakoj odluci.

Kasnije je B.P., kroz svoju vojnu karijeru boravio i na Malti, u Turskoj i na Balkanu (i u Dalmaciji i u Boki Kotorskoj), te ponovno u Africi. Obavljao je razne zadatke, susretao se s raznim zanimljivim situacijama, a djelići tih iskustava našli su svoje mjesto i u budućem skautskom životu (šešir koji će postati dio uniforme, upotreba štapa, rukovanje lijevom rukom kao znak prijateljstva i povjerenja…).

U Englesku se vratio s reputacijom odličnog časnika i slijedila su nova promaknuća. Uskoro je pozvan na posebnu dužnost koju će kasnije nazvati “Najboljom avanturom svog života”. Postao je šef štaba zapovjednika britanskih snaga u Matabelelandu, današnjem Zimbabveu, i tu je imao priliku primjeniti sva svoja izviđačka znanja i vještine. Matabele ratnici vrlo brzo su čuli za njega i činili sve da ga zarobe. Zvali su ga Impeesa, “Vuk koji nikad ne spava”.

1897. godine odlazi ponovno u Indiju i tu se posebno ističe obukom novih vojnika u izviđanju. Pri tome je koristio metode neuobičajene za ono vrijeme a koje će kasnije biti osnova skautskog rada: male jedinice, patrole koje rade zajedno pod jednim voditeljem odgovornim za uspjeh svojih ljudi. Obuka se razvijala kroz takmičenja i igre na otvorenom. Posebnost su bila specijalna priznanja za one koji su se iskazali: uspješno izvršeni zadaci nagrađivani su bedževima koji su nalikovali tradicionalnom obliku magnetske igle sa kompasa. Današnje skautske oznake su vrlo slične tome.

Iz tog razdoblja ponio je sa sobom u Englesku rukopis knjižice “Aids in Scouting”, s rezultatima obuke koju je provodio s vojnicima istraživačima, a s namjerom da postane vojni priručnik. U stvarnosti, bila je to još jedna karika u lancu koji je vodio do pojave skautskog pokreta.

 

U Južnoj Africi je jačala prijetnja rata između Britanaca i Bura i B.P. se s dvije regimente uputio na granice koje je trebalo posebno osigurati. U trenutku objave rata sa svojim se štabom nalazi u utvrdi Mafeking, mjestu koje će obilježiti cijelu njegovu vojnu karijeru. Utvrda se našla pod opsadom brojčano daleko nadmoćnijih snaga i ta je opsada potrajala punih 217 dana. Začuđujuće je kako je u takvim uvjetima Mafeking uspijevao odolijevati napadima te ostati nepokoren, a odgovor leži prvenstveno u B.P.-u, njegovoj vještini i izuzetnom moralu kojim je davao podršku svim stanovnicima utvrde. U Mafekingu su, u nedostatku obučenih vojnika, neke zadatke obavljali dječaci iz mjesta čija je hrabrost i domišljatost učinila snažan dojam na B.P.-a kao i na sve Britance, osobito na mlade.

Zbog narušenog zdravlja B.P. se vraća kući 1903. godine i tada započinje novo poglavlje njegovog života.

 

Počeci skautskog pokreta

Nakon obrane Mafekinga B.P. postaje junak dana i mnogi dječaci obraćaju mu se s molbom za savjet ili jednostavno želeći njegov potpis. Priručnik o izviđanju (“Aids in scouting” – “Pomoć u izviđaštvu”) napisan za vojnike počinje se koristiti za obuku dječaka u školama i dječjim klubovima u čitavoj zemlji za obuku osmatranja i prirodnjaštva.

 

Prilikom posjete “Dječjoj brigadi” B.P. biva zadivljen vještinom dječaka. Na zamolbu njenog osnivača, Sir Williama Smitha, da izradi jedan bolji plan obuke dječaka o dobrom građanskom ponašanju predlaže im neke nove aktivnosti. Ideja je prihvaćena i od B.P. su zatražene praktične upute. To ga je navelo na razmišljanje i uskoro svoj priručnik prerađuje u knjigu za dječake.

Želeći i u praksi provesti svoje ideje, 1907. godine organizuje ogledno logorovanje na otoku Brownsea, Pool, Dorset. Na logorovanju su sudjelovala 22 dječaka, mala šarolika skupina – od učenika ekskluzivnih javnih škola do djece iz radničkih domova, podijeljenih u 4 patrole (“Lav”, “Tigar”, “Vuk” i “Bizon”). Rezultati tog logorovanja danas su poznati širom svijeta.

Osnivanje skautizma

 

1908. godine priručnik “Scouting for boys” izašao je iz tiska, u šest nastavaka i prodaja knjige bila je bila ogromna. Skautizam počinje kao program za dječake u dobi od 11-18 godina. Dječaci se sami organizuju u patrole i ono što je trebala biti pomoć u obuci za postojeću organizaciju “Dječje brigade” postaje priručnik jednog novog i na kraju svjetskog pokreta.

B.-P.-ovo veliko razumijevanje djece očito je dotaklo nešto temeljno kod mladih Engleske i čitavog svijeta. Priručnik je od tada preveden na više od 35 jezika.

 

 

U 8 sati ujutro, 1. augusta 1907. godine B.-P. je puhnuo u kudu rog i otvorio pokusni kamp na Brownsea Islandu za dječake iz različitih socijalnih sredina u Velikoj Britaniji.”

 

B.P. je održao još nekoliko logorovanja i već 1908. godine osnovao Ured za rad na sve brojnije zahtjeve koji su pristizali. Osim širenja po britanskoj imperiji, pokret se javlja i u drugim zemljama.

 

 

1909. godine, samo nakon dvije godine nakon prvog kampa s 22 dječaka, 11.000 skauta okupilo se u Kristalnoj palači u Londonu. Tom je prilikom B.P. bio iznenađen vidjevši skupinu djevojčica sa skautskim šeširima. Objasnile su da i one, kao i njihova braća žele biti skauti – taj trenutak može se smatrati početkom ženske skautske organizacije Girl Guiding pod okriljem njegove sestre, Agnes Baden-Powell..

.

Rezultat boravka B.-P.-a u Južnoj Americi 1909.g. bilo je i osnivanje skautskog pokreta u Čileu. Iste godine posjećuje i Kanadu i SAD gdje je pokret već započeo. 1910. godine, u dobi od 53 godine, B.P. se povukao iz vojske poslušavši savjet Kralja Edwarda VII – da sada može biti u mnogo vrijednijoj službi svojoj domovini u okviru skautskog pokreta.

 

1912. godine B.P. se oženio s Olave St. Clair Soames (rođene na isti dan – 22. Februara te se od 1926. ovaj datum slavi i obilježava u obje svjetske organizacije na poseban način, poznat i pod nazivom BP Day (Be Prepared – Budi pripravan), odnosno Thinking Day (Dan Sjećanja)) koja mu postaje velika podrška u radu sa skautima, a kasnije i vođa ženske organizacije Girl Guides.

 

 

Njihova su djeca, Peter, Heather i Betty, također bili skauti.

 

 

B.P. postaje vrlo zaposlen čovjek – prepiske, rad u kancelariji, posjete skautima po Engleskoj i u drugim zemljama, a uz to i rad na novim idejama kao što je bila kategorija vučića, najmlađih članova. Za rad s najmlađom kategorijom i simbolični okvir za aktivnosti koristi se Kiplingova “Knjiga o džungli”. 1916. godine izdan je priručnik “Wolf Cub’s Handbook”.

 

Počinje rat i mnogi su mislili da će tako mlad pokret nestati ali pokazalo se drugačije. Skauti su sudjelovali u raznim zadacima, vršili obalnu stražu (posebno su se isticali Sea Scouts – izviđači pomorci), nadzirali željezničke pruge i mostove, pomagali bolnicama, prenosili poruke…

 

 

Razdoblje nakon rata bilo je vrijeme nove ekspanzije i B.P. tada provodi ideju o kojoj je dugo razmišljao – osniva stalni međunarodni centar za obuku skautskih voditelja u Gilwell Parku.

 

1919. godine tamo je održan prvi tečaj a uspješni polaznici dobili su Wood Badge oznaku, nastalu po ideji pomenute ogrlice donijete iz Zulu rata 1888. godine.

 

Glavni skaut svijeta

  1. 1 godine održana je u Olympia Hallu u Londonu prva međunarodna smotra skauta sa 8000 učesnika, kojoj je dat naziv Jamboree i koja je do sad održana već 23. puta, u raznim zemljama širom svijeta. Na svečanosti zatvaranja Jamboreea B.P. je jednoglasno izabran za Glavnog skauta svijeta i bio je jedini koji je taj naziv nosio a titula je umrla s njim. Uspješna međunarodna okupljanja, bilo skauta bilo njihovih vođa, dokazala su da to nije bila samo počasna titula, već da je bio istinski uvažavan od svih kao zajednički vođa. Poklici koji su nagovještavali njegov dolazak, šutnja koja bi pala kada bi on podigao ruku, potvrđivali su izvan svake sumnje da je osvojio srca i misli svojih sljedbenika u ma kojoj zemlji da su živjeli.

 

Tijekom prve smotre održana je i prva Međunarodna skautska konferencija na kojoj su prisustvovale 33 nacionalne skautske organizacije. Iste godine u Londonu otvoren je i Boy Scout Bureau. 1922. osnivaju se Rover Scouts, kao dobna skupina za starije dječake.

 

Na trećem svjetskom Jamboreeu 1929., održanom u Arrowe Parku, Birkenhead, Engleska, Princ od Wallesa je objavio da će B.P.-u biti dodijeljena titula visokog plemstva od strane Njegovog visočanstva Kralja. Vijest je među skautima bila primljena s velikom radošću a B.P. je uzeo titulu Lord Baden-Powell od Gilwella.

 

 

Skautizam nije bio jedini B-P-ov interes. Uživao je u glumi, ribarenju, igranju pola i velikoj utakmici lova. Bio je vrlo dobar crtač, stvorivši mnogo crteža i akvarela. Imao je zanimanje i za skulpturu, te kućne filmove, a 1937. godine proslavio je 80. rođendan. Taj je dan proveo u Indiji, sa svojom starom regimentom, te je posljednji put nosio punu uniformu i primao pozdrave na paradi. Iste je godine sudjelovao i na svom posljednjem Jamboreeu – 5. svjetskoj smotri skauta održanoj u Nizozemskoj.

 

 

Godine 1938. narušena zdravlja, B.P. se vraća u Afriku koja mu je veliki dio života bila bliska srcu, i nastavlja povučeno živjeti u Nyeriu u Keniji. Ali i tada mu je bilo teško obuzdati svoju energiju pa je nastavio pisati i crtati. Za svog je života napisao 32 knjige, primio počasni stepen najmanje 6 sveučilišta, a dodijeljeno mu je 28 stranih medalja i odlikovanja, te 19 stranih skautskih nagrada.

8. januara 1941. godine u 83. godini života , B.P. je preminuo. Pokopan je u jednostavnom grobu u Nyeriu, u vidokrugu Mount Kenije. Na nadgrobnom spomeniku stoje riječi: “Robert Baden-Powell. Glavni skaut svijeta”, povrh čega su znakovi Svjetskog skautskog pokreta (cvijet ljiljana) i Organizacije Ženskog skautskog pokreta (list djeteline).

Gospođa Olave Baden-Powell je nastavila njegov rad, promovišući skautizam i ženski skautski pokret po čitavom svijetu do svoje smrti 1977. godine. Pokopana je pokraj Lorda Badena- Powella u Nyeriu.

 

Baden-Powellova posljednja poruka

B.P. je napisao oproštajnu poruku svojim skautima, pripremljenu za objavljivanje nakon njegove smrti. Ona nije datirana ali je vjerovatno napisana prije 1929. godine, jer je potpisana sa Robert Baden Powell a ne Baden-Powell od Gilwella. Prema riječima njegove supruge to je pismo (u koverti adresiranoj “For Boy Scout”) zajedno s drugim papirima bilo uvijek uz njega na njihovim putovanjima, u omotu s naznakom “za slučaj moje smrti”.

 

 

Dragi skauti – ako ste ikada vidjeli djelo “Petar Pan” sjetit ćete se kako je gusarski vođa uvijek pripremao svoj samrtnički govor jer se bojao da kada mu dođe vrijeme umrijeti, možda neće imati vremena izvući ga iz svojih grudi. Vrlo je slično sa mnom, i tako, mada u ovom trenutku ne umirem, jedan od ovih dana ću i to obaviti, pa vam želim poslati oproštajnu riječ i zbogom.

 Upamtite, ovo je posljednji put da ćete čuti moje riječi, stoga promislite o njima.

 Imao sam veoma sretan život i želim svakome od vas, također, da ima tako sretan život.

 Vjerujem da nas je Bog stavio u ovaj veseli svijet da budemo sretni i uživamo život. Sreća ne dolazi od toga što je neko bogat, ni samo od toga što je uspješan u svojoj karijeri, a niti od prepuštanja užicima. Jedan korak prema sreći je učiniti sebe zdravim i snažnim dok si dječak, tako da možeš biti koristan i da možeš uživati život kada si čovjek.

 Proučavanje prirode pokazat će ti koliko je izvanrednih i lijepih stvari Bog stvorio na svijetu da bi ti uživao. Budi zadovoljan s onim što imaš i učini s tim najbolje što možeš. Gledaj na svjetlu stranu stvari umjesto na onu mračnu.

 Ali stvarni put do sreće je davanje sreće drugim ljudima. Pokušaj ostaviti ovaj svijet malo boljim nego što si ga našao, pa kada dođe tvoj red za umiranje, možeš umrijeti sretan uz osjećanje da svakako nisi protratio svoje vrijeme, već učinio najbolje što si mogao. “Budi pripravan” za to da živiš sretno i umreš sretno. Drži se čvrsto svojeg Skautskog zavjeta i onda kada prestaneš biti dječak – i Bog će ti pomoći da ga održiš.

 

Tvoj prijatelj, Robert Baden-Powell

Don`t copy text!